SNAŽNI GLASOVI IZVOĐAČA „TOSCE“ I GLAZBA RIJEČKOGA SIMFONIJSKOG ORKESTRA POSVE ISPUNILI PULSKU ARENU!

Puccinijeva „Tosca“ u inscenaciji Marina Blaževića sinoć je spektakularno i nezaboravno otvorila ovogodišnji, 3. po redu festival Summer Classics / Ljetna klasika pod zidinama povijesnoga zdanja pulske Arene! Publika je maksimalno, koliko god su to protuepidemijske mjere dopustile, ispunila antički amfiteatar te snažnim pljeskom i povicima „Bravo!“ nagrađivala izvođače na otvorenoj sceni tijekom cijele izvedbe. A nakon finalnoga dueta Tosce i Cavaradossija u izvedbi Maide Hundeling i Dimitrisa Paksogloua, pljesak se pretvorio u prave ovacije!

Snažni glasovi izvođača i glazba Riječkoga simfonijskog orkestra pod vodstvom maestra Philippa von Steinaeckera bez ozvučenja su posve ispunili veliki otvoreni prostor, što su oduševljene posjetiteljice i posjetitelji posebno isticali.

Donosimo nekolicinu njihovih dojmova:
„Jednostavno sam očarana. Apsolutno sve mi se svidjelo, počevši od scene. Veliko hvala što ste nam omogućili ovu večer.“
„Prezadovoljni smo, jako lijepo, uživali smo.“
„Iznenađeni smo kvalitetom zvuka. Bili smo u Areni na koncertima, ali ne opernim i uvijek su bili s mikrofonima pa smo se malo pribojavali. Ali su nas iznenadili snažni glasovi. Visoka razina Riječke opere. Bravo! Mi smo razmaženi gledanjem opera u najboljim opernim kućama i Opera Rijeke nas je jako ugodno iznenadila!“
„Izvrsni pjevači i divan ambijent!“
„Svidjelo nam se, glasovi su super, a pogotovo arija na kraju koju svi čekaju.“
„Zadovoljni smo, do izražaja su došli i glasovi i glazba bez mikrofona. Zaključili smo da je naša Arena jako akustična.“
„Svidio nam se koncept, korona koncept koji iznenađujuće dobro funkcionira.“
„Veliki je prostor i trebalo je puno truda ispuniti ga zvukom. Bilo je super!“

Ljetna klasika nastavlja se već sutra 9. srpnja kada vas očekuje koncert Classical Favorites 1 koji donosi Simfoniju „Iz Novoga svijeta“, „Rapsodiju u plavom“ i „Boléro“ te koncert Classical Favorites 2 u ponedjeljak 12. srpnja na kojem ćete poslušati „Šeherezadu“, „Romea i Juliju“ i „Boléro“. Zatvorit će Festival koncert najljepših opernih arija u dueta Opera gala 26. srpnja.

LJUBAVNE IGRE TOSCE I CAVARADOSSIJA
Maida Hundeling i Dimitris Paksoglou – drugi dio

Pročitajte i nastavak razgovora između Tosce i Cavaradossija, odnosno Maide Hundeling i Dimitrisa Paksogloua koji će u Areni u Puli zajedno pjevati večeras 7. srpnja u 21 sat.

 

Pjevačko-glumački izazov u svakom od tri posve različita čina

Maida: S obzirom na okolnosti i političku priču drugog čina, od redatelja sam dobila savjet da ne mogu biti toliko koketna sa Scarpijom. Moram biti stroža i odgovarati mu oštrije. Nema preglumljivanja kao u prvom činu, kao u Toscinom ljubomornom ispadu primjerice. Nakon što je prvi čin takav, drugi čin djeluje vam još okrutnije.

Dimitris: O glumi u činovima ove „Tosce“ možemo reći da je prvi dio romantičan, osjećajan. Drugi je dio brutalan, snažan. Tosca čini nešto što nikada nije i što nikada ne bi. Nije takva, a ipak to učini. Treći je čin jednostavniji od svega što ste prethodno vidjeli. Scena nakon svega što se dogodilo i njihovo „što ćemo sada“, ali toliko jednostavno i logično. Maida, ne znam vidiš li i ti to tako, ali sve je vrlo minimalistično. Takvi su nam i pokreti. Tosca je kao film, apsolutno. U samoj Puccinijevoj glazbi uključeni su i gluma i pokret, sve. Zato je on toliko sjajan skladatelj i zato toliko obožavam pjevati u „Tosci“. Osjećam svojevrsnu slobodu izraziti se na milijune različitih načina jer to je ono što nudi sama glazba. Od prvoga trenutka! Nevjerojatna glazba!
I još nešto – svaki od likova ima svoju glazbenu temu, što je sjajno.

Maida: Tako je. Kod Puccinija je svatko važan, čak i kada ima samo jednu riječ ili rečenicu. Nema kod Pucinija onoga „Ah, nažalost, pjevam samo malu ulogu“. Ne, svatko pridonosi i neophodan je. Ne kako bi prezentirao sebe, nego čitavu atmosferu, kontraste, povezujući sve prethodno i uvodeći publiku u ono što slijedi. Nisu to samo neki lijepi glasovi, Pastir, Spoletto, Sciarrone. Bez njih ne ide.

Dimitris: Kroz ovu operu, svjedočimo i Puccinijevom životu, njegovoj povezanosti sa ženom koju voli cijeli život. Nije postavio prostitutku da počini zločin, već uspješnu umjetnicu koja postupa tako zbog nasilja agresivnog i ucjenjivačkog Scarpije. Mislim da je i to važno imati na umu.

 

Slobodniji u ovoj inscenaciji

Maida: Vjerujemo da smo zajedno napravili nešto sjajno. Marin Blažević dao nam je unutar zamišljenog puno slobodnog prostora kojeg koristimo onako kako se najbolje u njemu osjećamo pjevajući svoje uloge. Razumjeli smo se brzo i lako što se od nas traži i što želimo dati.

Dimitris: Uvijek kada radiš novu produkciju, otkriješ o djelu nešto novo. Ono što sam otkrio radeći na ovoj „Tosci“ s ovim timom, jest naivnost Cavaradossija, njegova dječačka priroda. Vođen je stavom da čini ono što prvo pomisli da je ispravno. Preplavljen je osjećajima. Istaknuo bih i slobodu koju je Maida spomenula. Marin nam je pokazao što je zamislio, ali nama je prepustio izraziti sebe u tim ulogama.

Maida: Dodala bih kako je Giorgio Surian sjajan kolega na sceni. Voli se igrati na sceni, koristi prilike za isprobavanje svega što uloga nudi kako bi je učinio još boljom i to u tim godinama i nakon toliko izvedbi. Nevjerojatan je. Kooperativan je, zaigran i otvoren. Čovjek velikoga srca.

Dimitris: Da, apsolutno!

 

Glas koji leti preko orkestra do publike

Maida: Na izvedbi „Tosce“ na sceni riječkog kazališta orkestar je bio iza nas, zbog epidemioloških razloga. Slično iskustvo imala sam i u „Elektri“, ali iz drugih razloga. No, ja volim kada mi glas leti preko orkestra. Publici. Volim slobodan prostor za glas, što ćemo u Areni svakako imati. Koliko se radujem!

 

Suradnja s dirigentom von Steinaeckerom

Maida: Ponekad se naviknete na neke fraze koje bezbrižno i uvježbano pjevate kroz toliko izvedbi na određen način, što može biti pogrešno. Tu je posebno važna maestrova uloga, Philipp von Steinaecker nas jako lijepo upozorava na takve situacije. Ja volim izazove i puno više mi odgovara tako, uz male ispravke i prepravke, nego da idem od mjesta do mjesta, iz produkcije u produkciju i pjevam stalno isto.

 

Tosca i Cavaradossi

Maida: Između Tosce i Cavaradossija je neka vrsta ljubavne igre. Tosca nije zločesta, temperamentna je, ljubomorna je i ćudljiva, ekspresno poludi, bude ljubomorna i ljuta, a već u sljedećem trenutku smiri se, ljupka je i dražesna. Cavaradossi to zna. On zaista zna kako s njom. U to vrijeme, kada se radnja opere događa, biti neoženjeni par, bilo je jako problematično. Umjetnici su i žive tako slobodno, boemski. Čudni su svima. Nekako i jest zanimljivo da je ona u crkvi i moli se, a u redu joj je odnos baš takav kakav jest. To je Tosca. Nema dogmatskih uvjerenja, moderna je.

Dimitris: Tosca je religioznija od Cavaradossija.

Maida: Da, ali nije fanatik. Ne možeš to reći, jer ljubila se s Cavaradossijem u crkvi pred kipom Djevice Marije.

Dimitris: Istina! (smijeh)

 

Razgovor vodila Andrea Labik

O „TOSCI“ U PULSKOJ ARENI S TOSCOM I CAVARADOSSIJEM
Maida Hundeling i Dimitris Paksoglou

Njemačka sopranistica Maida Hundeling i grčki tenor Dimitris Paksoglou su Tosca i Cavaradossi u čijoj ćete vanserijskoj izvedbi moći uživati u Areni u Puli 7. srpnja od 21 sat!

Donosimo vam njihov razgovor (a ne razgovor s njima) ususret arenskoj „Tosci“, danas prvi dio, a sutra i nastavak.

Dimitris: Prije svega, moram reći, obožavam raditi s tobom, Maida. Sada tek možeš početi odgovarati na pitanja. (smijeh)
Doista, sada ozbiljno, Maida Hundeling osim što je fenomenalna pjevačica, divna je osoba. Ima pravi, potpuno kazališni pogled na naš posao, uvijek reagira s te točke gledišta i to mi se sviđa. Iskreno.

Maida: Volimo pjevati zajedno i uživamo u tome, kao što i svojom izvedbom volimo „uvući“ publiku u priču koju donosimo i donijeti uzbuđenje.

 

Pjevati u Areni u Puli

Maida: U Areni u Puli bilo je prekrasno i jako vruće kada smo imali probu.

Dimitris: Ali pjevati tamo je – fenomenalan osjećaj!

Maida: Akustika je sjajna. Funkcionira potpuno prirodno, ne trebaju nam nikakva ozvučenja. Jer onda radije sjedneš na balkon i pustiš si savršeni CD. Ovo je potpuni doživljaj. Imate multisurround jer takva je bila gradnja, arhitektura, ne samo za gladijatorske borbe, već i za kazalište. Govorite potiho i svi vas čuju.

Dimitris: Ja sam kao Grk naviknut na takve stjenovite pozornice. (smijeh) Bio sam u arenama, ali mnogo manjima. Ovakvo što nisam vidio ni osjetio nikada. Iskreno, pjevati arije na takvom mjestu… bit ću izvan sebe. Ostvarenje sna! Pjevati pod zvijezdama, na takvom mjestu… Recite mi bilo kojeg pjevača koji ne bi barem jednom u životu dao sve za takvu priliku?!

Maida: Objesit ću dodatne zvijezde za tebe.

Dimitris: Debitirao sam u „Aidi“ u Stade de France, sa 60 000 ljudi u publici. Naravno, imali smo mikrofone. Vjerujte, ovo u Puli je drugačije. Jedva čekam!

Maida: Iako je bilo neizvjesno, ovo ljeto pjevat ću i u „Aidi“ u Areni u Veroni, ispred 6000 ljudi koliko ih se očekuje, za razliku od dosadašnjih 30 000. Moje ovogodišnje ljeto je arensko ljeto.
Da dođe i dvoje ljudi u Pulu, bit ćemo sretni, zahvalni smo svakome u publici.

 

Tosca u produkciji riječke Opere

Maida: Općenito, za mene je uvijek izazov raditi „Toscu“ i užitak jednako toliko. Istoga trena kada počne glazba, čim čujem prvu notu, ta priča o zločinu i ljubavi uvijek me i instantno ponese u taj svijet. Dvadeset godina Tosca je dio moga repertoara, u nekoliko produkcija i uvijek je osjećam tako. Nikada ne dosadi. Volim je raditi i u tradicionalnim i u modernim režijama, sve dok ne moram hodati potpuno gola. Naravno, Scarpia siluje Toscu, zato ona i ne nalazi drugo rješenje osim ubojstva nasilnika. Žena je to koja ne vidi drugi izlaz nego zgrabiti taj nož i pokušati pobjeći. To joj je posljednja prilika. U ovoj inscenaciji Marina Blaževića imamo i tradicionalno i moderno na neki način, pa čak i apstraktno u trećem činu.

Dimitris: Minimalistički.

Maida: Tako je. Pritom, sve ima smisla i sve odlično funcionira jedno s drugim.

 

Razgovor vodila Andrea Labik