/ 12. srpnja 2021.
21:30h @ Arena Pula
Šeherezada, Romeo i Julija, Boléro

Atmosfera ljetne noći u impresivnom ambijentu pulske Arene nadići će svaki drugi doživljaj vašeg novoga ljeta – pod ravnanjem virtuoznog i energičnog maestra Valentina Egela, ne propustite doživjeti omiljene skladbe Rimskog-Korsakova, Čajkovskog i Ravela uz sjajan Riječki simfonijski orkestar i famozni riječki Balet koji svojim plesom na glazbu „Bolera“ pomiče granice zamislivog i mogućeg!

Program

Nikolaj Rimski-Korsakov (1844. – 1908.): Šeherezada, orkestralna suita, op. 35
I. More i Sinbadov brod (Largo e maestoso – Lento – Allegro non troppo)
II. Priča o princu Kalenderu (Lento – Andantino)
III. Mladi princ i mlada princeza (Andantino quasi allegretto)
IV. Festival u Bagdadu. Brod se razbija o stijenu ispod brončanog jahača. (Allegro molto – Lento – Vivo)

***pauza***

Petar Iljič Čajkovski (1840. – 1893.): Romeo i Julija – uvertira-fantazija, TH 42, ČW 39

Andante non tanto quasi Moderato — Allegro giusto

Maurice Ravel (1875. – 1937.): Boléro

Ruska noć pod zvijezdama

Ruska noć pod zvijezdama sadrži i još plus 1000 noći i najljepšu ljubavnu priču ikada ispričanu i neprekinuti orkestralni krešendo bolera! Jasno je zašto ruska noć – Nikolaj Rimski-Korsakov ruski je skladatelj, kao i Petar Iljič Čajkovski, dok je Francuz Maurice Ravel svoje blistavo orkestracijsko umijeće iskazano u „Boleru“ stvorio prema narudžbi ruske plesačice i glumice Ide Rubinstein za njezinu baletnu trupu, a balet je koreografirala Bronislava Nižinska, ruska balerina, koreografkinja i pedagoginja.
Najljepše melodije probrane klasike u neponovljivoj atmosferi pulske Arene!

„Tisuću i jedna noć“ arapska su zbirka bajki, šaljivih i poučnih pripovijesti, legendi i anegdota jedinstveno su naslijeđe drevnih arapskih, indijskih i perzijskih priča, prvi put predstavljene europskim čitateljima u francuskom prijevodu Antoinea Gallanda na početku 18. stoljeća.
Orijentalna povijest i čudesna bajkovitost Šeherezadinog pripovijedanja zarobile i srce ruskog skladatelja Nikolaja Rimskog-Korsakova.
U „Šeherezadi“ Rimskog-Korsakova više je od priče. U toj orkestralnoj fantaziji skladanoj 1887. godine odmah se predstavljaju dva glavna lika sa svojim temama – Sultan smion, drzak i beskompromisan, dok očaravajuću solo violinu zamišljamo kao Šeherezadu koja je svojom opojnom maštom, domišljatošću i mudrošću opčinjavala Sultana i tako spasila život.
Sultan Šahriar, uvjeren u perfidnost i nevjernost žena, zavjetovao se da će pogubiti svaku svoju suprugu nakon prve noći. No, sultana Šeherezada sačuvala je vlastiti život zainteresirajući ga za priče koje mu je pričala tijekom 1001. noći. Potaknut znatiželjom, Sultan je neprestano odgađao smaknuće, te na kraju u potpunosti odustao od vlastitog krvavoga razrješenja. Citirajući brojne stihove pjesnika, ne posustajući, osmišljavala je čudesa koja su se odnosila na Sultana oduševljavajući ga pričama.
Od 1001. priče, koju izabrati?! Skladatelj odabire u prvom stavku povesti nas na Sinbadov brod i plovidbu morem egzotičnog istoka, uz sve opasnosti i uzbuđenja orkestralnih valova. Uz puhačke instrumente u drugom stavku Orijent otvara svoja vrata širom. Treći se stavak otvara nježno uz priču o mladom princu i princezi, mazeći publiku jednim od najljepših, najsenzualnijih dijelova suite. U finalnom stavku, Sultan je nestrpljiv, želi čuti nastavak priče što nas vraća na brod usred oluje. Taj glazbeni pustolovni triler kulminira golemim valovima i brodolomom. A jednako se tako slomila i Sultanova ideja o pogubljenju Šeherezade. Njegova je tema zamijenjena povezivanjem svih onih uzbudljivih avantura na koje nas je povela Šeherezada. Pričama punim dubokih emocija protiv sablje, intelektom i strpljenjem protiv tiranije. Njezin je trijumf snažna pobjeda – i život i ljubav!
Praizvedba „Šeherezade“ kojom je dirigirao sam skladatelj, održana je s velikim uspjehom u Sankt Petersburgu 3. studenoga 1888. godine. Postala je njegovo najizvođenije i najpopularnije djelo!

Rimski-Korsakov bio je dio važne Petorice, skupine ruskih skladatelja koji su u drugoj polovici 19. stoljeća uspostavljali nacionalni stil u glazbi. Grupa je prozvana Moćna gomilica, a prema umjetničkom vođi Miliju Aleksejeviču Balakirevu nazvana i Balakirevljev kružok. Uvertira-fantazija „Romeo i Julija“ Čajkovskog posvećena je upravo Balakirevu.
Najveća ljubavna priča ikada ispričana, ona o Romeu i Juliji, u notni zapis ruskog skladatelja Čajkovskog nije došla niti lako niti brzo.
Petar Iljič Čajkovski povjerio se prijatelju, spomenutom skladatelju Balakirevu, da je iscrpio kreativnu energiju, na što mu je prijatelj predložio Shakespeareovu tragediju „Romeo i Julija“ kao temu. Te 1860. godine Čajkovski je imao jednako godina koliko i Shakespeare dok je pisao svoju dramu o najpoznatijim ljubavnicima. Prihvatio je savjet i izazov. Čajkovski je skladao uvertiru uključujući uvod franjevca Lorenza, svađu Capuletija i Montecchija, te ljubavnu temu Romea i Julije. Skladao je teško i sporo, puno proučavao djelo, „staru, ali uvijek novu temu“ kako je sam govorio, prije nego je došao do ičega što je smatrao vrijednim objavljivanja. Prve je skice dovršio i posvetio djelo Balakirevu tek za devet godina. Praizvedba djela dogodila se 1870. u Moskvi pod dirigentskim vodstvom Nicolaja Rubinsteina, a publika je bila više-manje zadovoljna, reakcija je bila mlaka. Osluškujući publiku, revidirao je svoju uvertiru-fantaziju čitavo ljeto, dodajući posve novi uvod, drastično prerađujući i note i orkestraciju. Ta je verzija praizvedena 1872. s velikim uspjehom. Čajkovski se nije tu zaustavio – unosio je izmjene do 1880. godine kada je konačna verzija bila spremna za koncertne izvedbe. Bilo je to njegovo prvo veliko remek djelo! Mnogi su kasnije izjavljivali kako je to najljepša ljubavna glazba ikad napisana.

Francuski skladatelj, pijanist i dirigent Joseph Maurice Ravel najpoznatiji je po svome „Boleru“ skladanome na narudžbu balerine Ide Rubinstein za njezinu baletnu trupu. Nenadmašnog orkestracijskog umijeća, djelo obilježavaju tehnička savršenost, uglađenost forme, bogat instrumentacijski kolorit, inovativne harmonije, prožetost plesnom ritmikom i čvrsta usidrenost u okvirima tonaliteta. Već je praizvedba 22. studenoga 1928. godine u Pariškoj operi u koreografiji Bronislave Nižinske i u scenografiji Alexandera Benoisa polučila senzacionalan uspjeh. Prva je koncertna izvedba bila u Parizu 11. siječnja 1930. pod dirigentskim vodstvom samog Ravela, a nakon što je Arturo Toscanini djelo izveo s Njujorškom filharmonijom, suprotno očekivanjima i predviđanjima Ravela da se to njegovo djelo nikada neće svirati na simfonijskim koncertima, „Bolero“ nije prestao trijumfirati i na baletnim izvedbama i na koncertima. Zarazan ritam, pamtljiva melodija i uzbudljivi, neprekinuti orkestralni krešendo. I nakon samo nekoliko nota „Bolera“ svatko prepoznaje o kojoj je skladbi riječ, odavno je ušla i u popularnu kulturu i utaborila se trajno kao obožavani, omiljeni glazbeni fenomen.

Danas jedan od vodećih europskih koreografa, Andonis Foniadakis gotovo je proročki predvidio zabranu fizičkoga kontakta koji je u baletu inače podrazumljiv. Naime, u njegovom „Boleru“ za riječki Balet još na premijeri 9. studenoga 2018. plesalo je i na trampolinima odskakivalo pet plesača, svatko u svome prostoru. Reakcije fascinirane publike ekstatične su od tada nadalje na svim izvedbama u Rijeci i na brojnim gostovanjima. Sada je osmero plesačica i plesača raspoređenih na tribinama Arene u Puli za vaš doživljajni krešendo!