UNIVERZALNI JEZIK GLAZBE I PORUKE SNAŽNE I VELIKE POPUT SVEMIRA

Ovogodišnji je festival “Ljetne klasike” uspješno otvoren izvedbom Verdijeve “Aide”, a nastavlja se slavnom Beethovenovom Devetom simfonijom sutra, 30. srpnja u pulskoj Areni. Jedna od zvijezda ovogodišnjeg izdanja festivala svakako je naočit 38-godišnji Bugarin Yordan Kamdzhalov, šef dirigent HNK Ivana pl. Zajca koji već neko vrijeme svojim rasprodanim izvedbama oduševljava riječku publiku, a sada je spreman osvojiti i auditorij pulske Arene. Uoči izvedbe Beethovenove Devete, razgovarali smo sa slavnim dirigentom.

Jeste li već imali priliku posjetiti pulsku Arenu? Koliko će taj prekrasni povijesni ambijent utjecati na inspiraciju tijekom same izvedbe?

Ne, nisam nikada do sada bio u Puli. Jako sam zainteresiran i ne mogu dočekati da osjetim taj čaroban povijesni ambijent. Bit će mi zaista velika čast nastupiti u tako impresivnom povijesnom zdanju koje već na fotografijama oduzima dah. Posebno se veselim otkriti kako će inscenacija Bizetove “Carmen” u obrnutoj perspektivi izgledati. Na probama smo simulirali to okruženje i kamene tribine drevne Arene. Siguran sam da će ne samo cijela režija, već i cijeli doživljaj ovog djela zaživjeti posve novom energijom kad se nađemo pod zidinama antičke Arene i kada se naši sjajni solisti budu zaista penjali i spuštali kamenim stepenicama i prolazili ogromne udaljenosti unutar jedne scene. Nastupio sam jednom u antičkom teatru u Plodvivu i inspiracija koja proizlazi iz takvih mjesta je neopisiva. Bez obzira na to iskustvo, Pula će biti nešto drugačije, nešto na što ne mogu biti spreman dok ne kročim nogom u nju. Nećemo se lagati, otvoren i golem prostor poput pulske Arene ujedno je i velik izazov za izvođače zbog svoje akustike i tehničkih uvjeta. Arena će nam diktirati mnogo toga, uključujući i ono najvažnije, sam zvuk. Međutim, siguran sam da će nas prostor prožet poviješću navesti na iznimno poštovanje i profesionalnost te probuditi u nama posebno nadahnuće.

Još je jedna činjenica zanimljiva kod prostora poput Arene. Naime, nastupit ćete ispod zvjezdanog neba. Kao ljubitelju zvijezda, astronomu entuzijastu i studentu astronomije, sigurno vam ta činjenica predstavlja dodatnu inspiraciju?

Nastupati pod zvijezdama posebno je iskustvo. Izvoditi glazbu pod nebom, biti jedno sa svemirom. Za mene, ono što povezuje glazbu i svemir jest njihova beskonačnost. Koliko god da su naizgled različite pojave, i glazba i svemir jednaki su u svojoj univerzalnosti i beskonačnosti. Svemir je svuda oko nas i povezuje nas, baš kao što je glazba u svojoj univerzalnosti most koji povezuje ljude. Perspektiva iz koje promatramo glazbu i svemir zapravo je identična. Još od ranog djetinjstva bio sam fasciniran idejom malenog čovjeka pred beskrajnim svemirom. Jednako smo maleni i kad se susretnemo s univerzalnim jezikom glazbe koji ima mogućnost odaslati jasnu poruku i njome povezati ljude. Upravo je poruka ključna za razumijevanje glazbe i njezine važnosti. Uzmimo na primjer Bizetovu “Carmen” koju ćemo izvesti 1. kolovoza u pulskoj Areni. Njezina je poruka sloboda, želja i volja za slobodom. Sloboda je instinkt ljudskog bića, toliko duboko usađen da smo za njega spremi čak i umrijeti. U ovom svijetu, prepunom loše politike, intolerancije, oduzimanja osobnih sloboda, ono što nam zaista treba je poruka mira i slobode. Na tu se poruku slobode, bratstva i ujedinjenosti savršeno nadovezuje i Beethovenova Deveta simfonija s tekstom Friedricha Schillera – “neka svi ljudi postanu braća!” Te su poruke važne i velike, baš poput svemira. Ove poruke puno su veće od HNK Ivana pl. Zajca, od mene, od izvođača, od Arene. Biti u poziciji onoga koji pomaže odaslati tu poruku, komunicirati s ljudima, za mene je neprocjenjivo.

Slovite kao jedan od ponajboljih opernih dirigenata i majstor interpretacije simfonijske glazbe. Od te dvije kategorije, koja vam je draža, izazovnija?

Teško je napraviti ovu razliku. Neki dirigenti ističu jednu od te dvije kategorije, često govoreći da na području opere nisu na domaćem terenu. Istina je da je operom teže dirigirati. Tu je veliki zbor, solisti, često i balet, glumci, određeni redateljski postupci o kojima se treba voditi računa… No, utoliko je zanimljivije i izazovnije dirigirati njome. Ipak, ne bih radio tu razliku. Rekao bih da je i na ovo pitanje odgovor zapravo “poruka”. Ona opera koja svojom glazbom odašilje poruku, bolja je i draža mi od simfonije bez poruke, isto kao što mi je simfonija s porukom draža od opere bez nje.